Predpovijest
Govoreći o povijesti Hvara treba se osvrnuti na više njegovih razdoblja u kojima je grad, kao i otok imao svojih uspona i padova. Poceci života na otoku sežu u vrijeme neolitika od 3000 do 2000 g pr. n.e., iz vremena kojem su pripadali brojna nalazišta (npr. Grapčeva, Markova, Hahanova, Jakovljeva, Prosperova špilja, te Brusje, Sv. Nedjelja, itd.), u kojima su nadeni ostaci koji odaju visoki stupanj neolitske kulture - na otoku i na cijelom području ovog dijela Jadrana. Od tih nalaza posebno treba izdvojiti obojenu keramiku (impresso keramicka kultura), sa krasnom ornamentikom, koja se može dovesti u vezu sa sličnom keramikom nađenom u Egejskom moru. Nije poznato odakle su i došli kao ni sudbina tih prvih plemena, ali kasnije tijekom brončanog i željeznog doba u području cijelog Jadrana živjela su plemena indoevropskog podrijetla koja su Grci nazivali Ilirima.
Pharos
U 4 st. Pr n.e. Dionizije iz Sirakuze je želio osigurati sebi prevlast na Jadranu, te je u tu svrhu prvo zaposjeo otok Vis (oko 390g pr n.e.) koji je nazvan Issa, a kasnije (385 g pr n.e.) da proširi svoj utjecaj na ovo područje poticao je naseljavanje Grka s otoka Parosa na otok Hvar (Pharos). Grci su na mjestu današnjeg naselja Rudine kraj Starog grada osnovali i utvrdili svoju koloniju. U tim prvim vremenima dolazilo je do nesuglasica i sukoba sa starosjediocima, koje su Grci riješili u svoju korist.
Nakon smrti Dionizija starijeg, došlo je do osamostaljivanja otoka (350 g pr n.e.), tj. stvaranja jake Issejske države i samostalnog Pharosa. I jedna i druga država su bile uredene kao grcki polisi, sa svojim ustavom i svojim novcem, te razvijenom trgovinom. Na otoku Hvaru nalazilo se još jedno grcko naselje na podrucju današnjeg grada Hvara, cije ime nije poznato (koristilo se ime Dimos, zbog numizmatickih nalaza, novca sa oznakom DI, ali danas se drži da je vjerojatnije tu bilo naselje Herakleia).